Prijeđi na sadržaj

Bazil Bessarion

Izvor: Wikipedija
Bazil Bessarion

Bazil Bessarion (grč. Βασίλειος Βησσαρίων, latinicom Basilios (Basilius) Bessarion) (Trapezunt, 2. siječnja 1403.18. studenoga 1472.), rimokatolički učeni humanist i ekumenist kardinal,[1] naslovni latinski patrijarh Carigrada, biskup frascatijski biskup, sabinski biskup, nicejski biskup, grčki renesansni humanist i bogoslov.

Rodio se u Trapezuntskom Carstvu. Bio je jedan od uglednih grčkih učenih ljudi koji su pridonijeli velikom oživljaju pisane riječi u 15. stoljeću. Obrazovao ga je Pleton u novoplatonističkoj filozofiji. Poslije je postao rimokatolički kardinal. Dvaput je bio došao u obzir za papu.[2] Pogrešno je poznat pod imenom Johannes Bessarion ili Giovanni Bessarione jer ga je krivo predstavio Grgur III. Mammas, ekumenski patrijarh Carigrada.

U 15. stoljeću dobio je Bessarion sustipansku opatiju, crkvu i posjede na Poljudu. Dopustio je franjevcima da uz zapuštenu crkvu i hospicij podići samostan.[1]

Izvori

[uredi | uredi kôd]
  1. a b Tomić, Radoslav, Franjevačka crkva i samostan na Poljudu u Splitu, str. 4.
  2. (eng.) George Gemistos Plethon, the Last of the Hellenes,, by CM Woodhouse, Clarendon Press, Oxford, 1986, str. 32-33